O blogu

Dobrodošli na blog o trčanju i veganskoj ishranih. Želim vam da se osećate prijatno i da ovde možete provesti vreme čitajući i diskutujući o temama koje budu pokrenute, a da ne budete suočeni sa političkom, verskom, nacionalnom ili bilo kojom drugom mržnjom ili netolerancijom.
Ovim blogom želim da vidim da li osoba može da se hrani veganskom ishranom i da se bavi atletikom koja zahteva velike i dugotrajne napore (polumaratoni, maratoni, triatlnoi, itd...). Pošto je čest argument protiv veganske ishrane tvrdnja da se neko bavi poslovima koji iziskuju velike napore, mislim da nema boljeg testa nego upravo ovi testovi. Ovo ne činim iz razloga da omalovažavam one koji se hrane (i žive) drugačije, ali se nadam da će neko biti pokrenut ovom idejom i rezultatima, i usvojiti još neke zdrave navike u životu.

уторак, 13. децембар 2011.

Rekordi sportista vegeterijanaca

Poslednjih decenija ucinjena su uzbudljiva otkrica koja se ticu zdravlja i izbora hrane. Ona nam govore da su uobicajena mišljenja o našoj potrebi za mesom, mlecnim proizvodima i jajima pogrešna. Njihova preterana upotreba je izvesno štetna po zdravlje ljudi, a to što su toliko u upotrebi potice od pogrešnih prehrambenih navika civilizovanog sveta.
Iako se za vegetarijanski nacin ishrane nije opredelio samo zbog zdravlja, izgleda da on Svitgolu ne pada teško. Pošto je prepešacio 17.000 km oko Sjedinjenih Americkih Država, krenuo je na put dug 20 miliona koraka koji ce ga naredne godine provesti kroz svih 50 država.
A tu je i Edvin Moziz. Ni jedan covek u istoriji sporta nije toliko dominirao u disciplini 400 metara sa preponama kao on. Osvajac zlatne olimpijske medalje osam godina nije izgubio nijednu trku, a kad ga je Casopis Sports Illustrate 1984. godine izabrao za sportistu godine, o njemu je receno:
Nijedan sportista u bilo kom sportu ne uživa toliko poštovanje protivnika, kako na stazi tako i van nje, kao Edvin Moziz.
Edvin Moziz je vegetarijanac.
Pavo Nurmi, „leteci Finac“, postavio je kao dugoprugaš dvadeset svetskih rekorda i osvojio devet olimpijskih medalja. Bio je vegetarijanac.
Bil Pikering iz Velike Britanije postavio je svetski rekord u preplivavanju Lamanša, ali cak i taj rezultat bledi pred cinjenicom da je u cetrdeset osmoj godini oborio svetski rekord u preplivavanju Bristolskog kanala. Bil Pikering je vegetarijanac.
Mari Rouz je imao samo sedamnaest godina kad je osvojio tri zlatne medalje u plivanju na Olimpijskim igrama 1956. godine u Melburnu, u Australiji. cetiri godine kasnije, na Olimpijadi 1960. godine, postao je prvi covek u istoriji koji je zadržao titulu na 400 metara slobodnim stilom, a kasnije je oborio svoje svetske rekordne na 400 i 1.500 metara slobodno. Mnogi ga smatraju najboljim plivacem svih vremena. Rouz je vegetarijanac od svoje druge godine.
Covek možda ne bi ocekivao da naici na vegetarijance medu takmicarima na svetskom prvenstvu u bodibildingu. Ali Andreas Kaling, švedski bodibilder koji je 1980. godine osvojio titulu „Mister internacional“, vegetarijanac je, i preko deset godina je u samom vrhu na medunarodnim takmicenjima. Jedan casopis piše da Kalingovi rezultati na takmicenjima za „Mister univerzuma“ i na svetskim prvenstvima za profesionalne bodibildere ukazuju na to da bi mogao biti naslednik Arnolda Švarcenegera.
Sten Prajs je još jedan momak za koga se ne može reci da je slabašan. On drži svetski rekord u dizanju tegova u svojoj kategoriji. Sten Prajs je vegetarijanac. I Roj Hiligan je gospodin koga verovatno ne biste izazivali. Medu njegovim titulama je i zavidna titula „Mistera Amerike“. Roj Hiligan je vegetarijanac.
Estela Grej i Ceril Marek su rekorderke u biciklistickoj kroskantri vožnji tandema. One su u potpunosti vegetarijanke i ne jedu ni jaja ni mlecne proizvode.
Svetski rekord u plivanju na duge staze leptir stilom dele dva vegetarijanca: Džejms i Džonatan Dedonato.
Ridžli Ejbel ima samo 44 kg, ali vam savetujemo da se držite podalje od njega. Nedavno je pobedio na svetskom prvenstvu koje je organizovalo Karate udruženje Sjedinjenih Država, osvojivši kako titulu prvaka u kategoriji majstora i crni pojas petog stepena, tako i titulu sveukupnog pobednika. Ejbel, koji je pobedio na osam državnih prvenstva, potpuni je vegetarijanac i uopšte ne jede meso, jaja i mlecne proizvode.
Još jednog coveka biste teško mogli da ubedite da nacin ishrane koji ukljucuje meso omogucava vanredne fizicke sposobnosti. To je mornaricki kapetan Alan Džouns iz Kvantika u državi Virdžinija. Nikad ne bih ni pomislio da marinac može biti vegetarijanac, ali Džounsu to uspeva i izgleda da to ne utice nepovoljno na njegovo zdravlje.
Posebno bih istakao još i šampiona u ultra-maratonima, Scott Jurek, koji je vegan. Na njegovoj stranici možete pogledati sve njegove rekorde.

петак, 9. септембар 2011.

Jak i jeftin doručak

Svaki maratonac zna koje gorivo je najbolje za trčanje - ugljeni hidrati. Žitarice su upravo pravo mesto gde možete da potražite ovaj izvor energije za velike fizičke napore. Ukoliko se možda još ne bavite aktivno trčanjem, takođe možete da probate ovaj zdravi doručak.
musli
Sastojci (po porciji):
70g pšeničnih pahuljica (7 din)
70g ječmenih pahuljica (8 din)
70g raženih pahuljica    (8 din)
70g urmi                      (15 din)
20g susama                 (7 din)
20g lanenog semena    (3 din)
14g mlevenog rogača  (4 din)
600ml sojinog mleka   (4 din)
--------------------------------
                      Ukupno: 56 din
(zasladiti po potrebi. Nisam imao grožđice a i one bi bile odlične za ovaj doručak. Takođe, umesto sojinog mleka možete probati bilo koje drugo biljno mleko (od kikirikija, susama,...). Urme se iseckaju (nakon što niste zaboravili da izvadite koštice :), susam i lan samelju na mlinu za kafu i sve se pomeša.
Možda nam za doručak izgleda 56 dinara kao puno, ali hajde da uporedimo sa drugim cenama: 1L kravljeg mleka 80 din; Čips 40 din; Kutija duvana 100 din; Vekna belog hleba 54 din. Sve ovo je čest izbor za doručak, ali koliko ćete biti siti od ovih pojedinačnih stvari, a koliko od ovog doručka. Čak šta više, pogledajte koje sve korisne stvari ćete uneti preko ovog doručka, što bi ste teško na neki drugi način za te pare uneli:
        http://nutritiondata.self.com/facts/recipe/2259864/2
Na tom linku obratite posebnu pažnju na sledeće:
- Kvadratni dijagram pokazuje da je srednje zasićujući, a da je više nabijen hranljivim materijama po kaloriji
- Piramidalni dijagram pokazuje da kalorije najviše dolaze iz ugljenih hidrata
- Okrugli grafikon "Nutrient balance": Pokazuje da je ovaj doručak prepun vlakana (zeleno), Belančevina (ljubičasto), Sadrži osrednje vitamine (žuto), mnogo minerala (belo), bez holesterola i jako malo zasićenih masti (žuto).
- Lepezasti grafikon (ljubičasti) "Protein quality": Meso sadrži kompletne aminokiseline, dok biljke sadrže delimično. Upravo kombinovanjem različitih sastojaka dobija se punina (kao što se vidi zastupljenost svih esencijalnih aminokiselina).
- Na niže se vidi detaljni spisak hranljivih materijala u kojima ovaj doručak obiluje (vlakna, omega-3, omega-6, tiamin, riboflavin, niacin, B6, folna kiselina, pantotenska kiselina, kalcijum, magnezijum, gvožđe, fosfor, kalijum, cink, bakar, mangan, selen, fitosterol (bolji brat od holesterola))
Da li ste znali koliko jedan ovako jednostavan doručak sadrži hranljivih materija? Da bi nadoknadili dnevni unos vitamina (koje je ovaj doručak imao u osrednjim količinama), izaberite jedan obrok ili užinu za koju ćete jesti voće puno vitamina ili izborom dobrog povrća koje ne bi previše termički obradili.
Svima želim prijatno, Jó étvágyat, Добър апетит, dober tek, Bon appétit, Guten Appetit, どうぞめしあがれ, Пријатно јадење, peSop, Dobrou chuť!

четвртак, 26. мај 2011.

Posebno mesto zdrave hrane u Novom Sadu

Već duže vremena planiram da sednem i prenesem utiske koje imam o ovom posebnom mestu gde sam se baš lepo osećao i tako dobro jeo. Sad sam baš gladan i posmatram dnevni meni koji restoran Ananda svakog dana postavlja na njihovu stranicu na facebook-u i svatio sam da ljudi najviše imaju motivacije da pričaju i razmišljaju o dobroj hrani kada su gladni :)
Ko? Šta? Gde?
Ananda se nalazi u Novom Sadu i jedinstvena je kafe-čajdžijnica-restoran veganske i vegeterijanske hrane u široj okolini. Prvo što može da se primeti kada se uđe u restoran jeste da je veoma prijatna atmosfera, enterijer, skladne boje, mirisi i muzika čine da se osećate zaista opušteno.
U mnogim restoranima i kafićima kada naručite čaj (jedno od mojih omiljenih napitaka) dobićete šolju vrele vode sa kesicom najjeftinijeg čaja iz supermarketa. U onim boljim restoranima dobićete možda milford čaj. Ananda ide još korak dalje. Nabavljaju iz inostranstva u rinfuzi mnogo različitih čajnih mešavina i serviraju vam čaj po želji, a možete ga zasladiti sa braon šećerom.
Posluga je veoma ljubazna. Takođe, ukoliko vam se svidi neko jelo, možete ih pitati kao prijatelje za recept, i oni će vam, bez straha da ćete to vi iskoristiti protiv njih (a takvih restorana i kuvara ima mnogo) slobodno podeliti sa vama.
Dnevni meni
Evo samo nekoliko primera dnevnih menija:
Dnevni meni za cetvrtak 26.05.- Burger od zitarica sa humusom,grilovani krastavac (pikant) i krompir sa spanacem.Prilog: hleb i salata.Krem supa od sargarepe i tikvica.
Dnevni meni za sredu 25.05.- Pohovana tikvica,rizi bizi (pirinac,zuti grasak,sargarepa) i sabdji od kupusa.Prilog: domaci hleb i salata.Krem supa od zutog proteinskog graska
Dnevni meni za utorak 24.05.- Kofte od prosa i blitve sa catnijem od zove,prebranac od zutog graska i pire od sargarepe.Prilog: domaci hleb i salata. Krem supa od brokolija.
Dnevni meni za ponedeljak 23.05.- Salata sa jecmom,griolovano povrce i pohovani karfiol sa prelivom od suncokreta.Prilog: domaci hleb i salata.Krem supa od paradajza.
Dnevni meni za subotu 21.05.- Musaka od krompira i tikvica sa kremom od spanaca.Prilog: domaci hleb i salata.Krem supa od povrca.
Kao što vidite, meni je zaista različit. Svakog dana kuvari spremaju neko posebno jelo zavisno od tog koje je godišnje doba i koje sveže namirnice su dostupne. Osim supa i glavnih jela, možete odabrati sveže salate ili nešto iz vitrine.
Nakon sveg ovog hvaljenja (znam da izgleda subjektivno, ali zaista sam oduševljen ovim restoranom) sigurno ste već otpisali ovaj restoran kao da je skup kao ostali restorani specijalizovani za određenu vrstu ishrane, ALI... Cene su ako ne iste, onda čak i jeftinije sprem drugih restorana, a mnogo jeftinije sprem restorana koji nude ono što Ananda nudi. (možete pogledati cenovnik ovde)
Ukoliko želite da navratite u ovaj restoran, to vam toplo preporučujem, znam da nećete zažaliti. Ukoliko niste još sigurni (i samo je pitanje kada ćete otići :) možete da posetite ovaj restoran virtuelno: 3D - pregled.
Adresa:
Petra Drapšina 51
21 000 Novi Sad
R. Srbija
Porudžbine i informacije na telefon i e-mail:
Tel: +381 631088978
e-mail: ananda.cth@gmail.com
facebook stranica

среда, 30. март 2011.

Pravljenje sojinog mleka sa aparatom (u slikama)

 Pre svega potrebna vam je sirova soja (po mogućstvu ne GMO). Ostavite je preko noći da odstoji u vodi, i za tih 8 sati će narasti više od dva puta svoje zapremine (imajte to na umu kada birate posudu).
 Izmerite soju jednom mericom koju ste dobili sa aparatom i stavite u fini filter.
 Pričvrstite gornji deo aparata na filter sa sojom.
 U bokal (donji deo aparata) sipajte koliko želite vode (0,8L za gušće mleko, 1,3L za ređe mleko; mada je meni sasvim odlično mleko koje napravim od ~50g soje i 1,3L vode).
 Stavite gornji deo aparata u donji deo, priključite strujni kabel i uključite u zid.
 Kada trepće crvena lampica (ako se jaaako skoncentrišete na sliku, možda ćete i videti kako trepće lampica :) znači da je aparat spreman za spremanje sojinog mleka. Pritisnite gornje dugme i čekajte dok aparat ne završi. Nakon 20-ak minuta će dati i zvučni signal da je završila.
 Kada je završio aparat, izvucite utikaš iz struje i podignite gornji deo aparata.
 Sačekate malo da iscuri preostalo mleko u filteru i onda prenesete čitav gornji deo u duboku plastičnu posudu posebno namenjenu za tu upotrebu.
 Iako se ne mora, ja imam običaj da prespem mleko u drugi bokal kako bi ovaj odmah mogao da se opere, a i lakše je posle za skladištenje. Ovako pripremljeno mleko kome još niste dodali so (a svaki put treba malo da se doda soli radi ukusa), med ili neke druge zaslađivače, arome ili voće, trebalo bi da može u frižideru da stoji 5 dana.
Moje iskustvo je da kada sam malo posolio mleko i dodao meda, moglo je da stoji oko 4 dana u frižideru (što je sasvim dovoljno, jer se uglavnom mnogo brže potroši).
Kada skinete filter sa gornjeg dela aparata primetićete da je ostao čvrsti ostatak soje (okara). Prvo što ćete primetiti pritom jeste da je mnogo usitnjenija i samim tim zaključujete razlog zašto je dovoljno mnogo manje soje za istu gustinu mleka u poređenju sa mlevenjem soje na mašini za meso ili blenderom.
Delovi mašine se posle veoma lako i brzo operu.

Za razliku od sojinog mleka (i još nekih drugih), mleko od koštunjavog voća se ne kuva i čitav proces traje samo oko dve minute. Pri pripremanju takvog mleka koristi se filter sa većim otvorima. Takođe čišćenje posle spremanja mleka od koštunjavog voća je i mnogo lakše.
Nakon duge potrage za ovim aparatom zaista sam zadovoljan i posle dužeg korišćenja.

четвртак, 17. март 2011.

Aparat za pravljenje sojinog mleka

Zašto biljno mleko

Svako ko je vegetarijanac ili vegan je vrlo verovatno barem jednom pokušao da napravi mleko od soje ili od drugog semenja ili je barem prisustvoao na pravljenju ili degustaciji biljnih mleka. Jedan od prvih utisaka nakon celog proesa pravljenja jeste da je dosta velik proces - dok se usitni soja (ili bilo koje drugo zrnevlje, mahunarke ili koštunjavo voće) mlevenjem ili korišćenjem blendera, dok se skuva, ohladi, procedi i onda dolazi ono najzanimljivije - čišćenje sveg tog posuđa... sve to može često da bude veoma zamarajući proces. I pored toga, treba istaći da je i na taj način biljno mleko i mnogo jeftinije, zdravije, a i svaki put možete da napravite neki drugi ukus (od drugog zrnevlja). Ipak, postoji način i da se sve to olakša, a to je kupovinom aparata za pravljenje sojinog mleka.

Potraga za aparatom

Bacio sam se na potragu. Tražio sam po prodavnicama, ali uzalud (često nisu ni čuli za tako nešto). Potražio sam po internetu i saznao da je nekada neko prodavao ovde u Srbiji aparat za pravljenje sojinog mleka, ali nisam uspeo da kontaktiram prodavca. Konačno sam našao ko prodaje taj aparat i ona živi u Beogradu. Nakon što smo se dogovorili za kupovinu već sutradan sam mogao da preuzmem aparat za pravljenje sojinog mleka. Moram da napomenem da je moguće naći i jeftiniji aparat za pravljenje sojinog mleka za možda 10€, ali ovaj aparat je zaista popularan po čitavom svetu i ima odlične ocene od korisnika. Ukoliko je neko zainteresovan za kupovinu ovog aparata, može kontaktirati prodavca koja će takođe biti spremna i da sve detaljno objasni kako se koristi:
Mirjana
"Sapo centar" d.o.o.
kontakt telefon: 063/778-48-28
internet prezentacija: http://www.vivawell.co.rs/

Opis aparata

Aparat je marke Vivawell DR-280 (U drugim državama je još poznat pod markom "Vegan Star", "Soyabella" ili "Soy Kits"). Aparat koji sam dobio isti je kao i na sajtu: http://www.soya.be/vegan-star.php gde je bilo rađeno istraživanje i poređenje različitih aparata (dobio je dobre ocene). Jedno od prednosti koje su nutricionisti primetili kod ovog aparata, jeste da on izvuče više materije iz semenja sprem drugih aparata (a mnogo više sprem ručno pravljenog mleka), a u isto vreme ima još manju koncentraciju pulpe u mleku.
Prvo što se može primetiti jeste da je napravljen većim delom od nerđajućeg čelika sa detaljima od plastike. Veoma me podseća na aprat za pravljenje čaja, jer po dimenzijama nije nešto veći od takvog aparata. Sa ovim aparatom možete praviti od 0,8L do 1,3L mleka koje možete koristiti ili za piće ili da napravite tofu sir. Takođe isti aparat može da se koristi i za pravljenje kašica, što ga čini odličnim aparatom za domaćinstva gde ima mlađe dece.
Da bi se napravilo mleko potrebno je 2 do 25 minuta (zavisno od čega se pravi). Rukovanje ovim aparatom je veoma lako (da bi napravili mleko dovoljno je da stisnete samo jedno od tri postojeća dugmeta). Za neke programe je potpuno automatizovan, a ukoliko pravite mleko od koštunjavog voća potrebno je da budete pored mašine (ali samo 2 minute). Za čišćenje aparata dovoljno vam je nekoliko minuta i čisti se bez puno napora. Ostatak od napravljenog mleka možete iskoristiti za namaze, poslastice, čorbe i druge kulinarske podvige.
Od čega se sve može praviti mleko sa ovim aparatom: Ječam, Ovas, Pirinač, Raž, Pšenica, Badem, Lešnik, Orah, Soja, Kikiriki i drugo semenje. Već imam na umu od kojih semenja bi još moglo da se napravi mleko i planiram da sve to isprobam.

Zaključak

Sve u svemu, za sada sam veoma zadovoljan aparatom (već sam probao mleko od badema). Kako budem pronalazio još neka ukusna mleka postaviću recepte tih kombinacija. Ukoliko neko ima mogućnosti da kupi ovaj aparat (trenutna cena je 10,240.- dinara) preporučio bih da to i učini, jer će se ne samo zdravije hraniti, nego i uštedeti korišćenjem biljnih mleka.

уторак, 22. фебруар 2011.

Rezultati testa na B12 (zima 2011)

Pre Godinu dana i četiri meseca odlučio sam da napravim jedan eksperiment - da ustanovim da li mogu da se hranim veganskom ishranom (ishrana koja ne uključuje ništa što je životinjskog porekla) i da u isto vreme se aktivno bavim atletikom.
Posebno sam istakao i čestu pojavu da ljudi misle da ukoliko se neko hrani veganskom ishranom da će imati nedostatak vitamina B12. Na kraju ovih godinu i nešto dana mogu donekle i da se složim sa ovom izjavom. Jutros sam saznao rezultate od najnovijeg testa krvi na vitamin B12: 160 pg/mL. Prošlog proleća je bilo 161, a kada sam počeo sa veganskom ishranom (što odražava moju ishranu pre ovog izazova) je bilo 183. Za jednu referentnu vrednost se uzima donja granica od 193 pg/mL. Ova referentna vrednost je sačinjena na osnovu merenja velikog broja uzoraka krvi ljudi sa čitavog sveta i po tome se određuje šta je normalna količina B12 vitamina u krvi.
Takođe činjenica je da mnogo nutricionista se slažu da ta referentna vrednost za vegane je niža nego za one koji konzumiraju životinjske namirnice. Ali ipak, ukoliko bi bilo primećeno da se vitamin stalno smanjuje istom merom, a ne zaustavlja na nekoj vrednosti blizu donje granice, onda bi to svakako značilo da nešto ozbiljnije treba da se preduzme.
Evo i grafičkog prikaza poređenja poslednja tri rezultata merenja vitamina B12:
Ono što vidim na ovom grafikonu jeste da pre nego što sam počeo sa veganskom ishranom već sam imao deficit B12 (po ovoj refrentnoj vrednosti). U prvih godinu dana vidim da je nivo vitamina dosta opao za 22 pg/mL , a u poslednjih 10 meseci je opao za samo 1 pg/mL. Za sada se vidi da količina B12 više ne pada nego da stagnira. Da bi zaista videli kako će dalje da napreduje nivo B12 vitamina, opet ću uraditi test na B12  što će dati još bolji opis smera kretanja nivoa ovog vitamina.
Šta sam naučio za ovih godinu dana:
I dalje mislim da je moguće da se hraniš veganskom ishranom bez ikakvih suplemenata, ALI samo ukoliko imaš stalni dostup organskoj ishrani (koja je mnogo bogatija u B12 vitaminu od one uzgajane na veštačkom đubrivu). Meni je prilično teško da svakodnevno obezbedim sebi organsku hranu (u blizini nemam proizvođače organske hrane - iako živim u Vojvodini). Shvatio sam da bih ispravio ovaj manjak vitamina i uopšte održavao dobar nivo B12, da ću morati da uzimam dijetarne saplemente (da li preko pivskog kvasca, tableta B12 ili multivitaminskih šumećih tableta). Neki bi to okarakterisali kao loša zamena, ali procenio sam da je (barem za mene) to i dalje bolja opcija nego životinjski produkti (koji takođe imaju svoje loše strane).
Inače, osećam se zaista prijatno i spremam se za Novosadski polumaraton i Beogradski maraton. Trenutno sedmično pretrčim 60km, a svake sedmice povećavam kilometražu.
Čim bude novih informacija obavestiću sve one verne pratioce ovog malo čudnog eksperimenta.